Literarni kutak
Ruže i trnje
Last Updated on Wednesday, 04 March 2015 20:46 Written by Dom Koprivnica Wednesday, 04 March 2015 20:40
Ruže i trnje
Kraj životnog puta naše mladosti
rastao je jedan grm,
prepun bijelih ruža,
tek pokoji trn.
No put nas je vodio dalje,
kroz mnoge brige i kiše.
I ruža je bilo sve manje,
a trnja sve više i više.
I tako sve do raskršća
što ga život pruža,
bude još samo pokoja
već uvela ruža.
No putevi vode dalje,
za našu djecu, unuke i praunuke.
Želimo im mnogo ruža,
puna srca i pune ruke.
I neka Bog blagoslovi
sve životne im staze.
I nek cvijeće cvate
kud im noge gaze.
Mi ćemo ih odozgora
radosno gledati,
po sunčevoj zlatnoj zraci
pozdrave im slati.
Marija trstenjak
Za su ljubav koju ovdi dobivam
Last Updated on Wednesday, 04 March 2015 20:46 Written by Dom Koprivnica Wednesday, 04 March 2015 20:23
Za su ljubav koju ovdi dobivam
Za te dom za ljude zlatne dobi
radost i zahvalnost z srca zvira.
Nek je fala sakoj dobroj duši
kaj mi srce i vrata otpira.
Tu je ljubav, ona čista, prava,
kaj se z srca vu srce preleva.
Tu je mesto topline i mira,
tu je sonce kaj dušu ogreva.
Tu se hrani i telo i duša,
tu je roka drugoj roki blago.
Kak biser so nanizani dani.
Pod tem krovom tak je srcu drago!
Z jednom rokom tu se ljubav daje,
a z drugom se duplo nazaj prima.
Nemreš drugač, neg srce otprti,
dok kre tebe tulko srca ima.
I sam bog se pod tem krovom našel,
z blagoslovom svojim ga je spunil,
ogledal se na protekle dane
i denešnji z milostjom okrunil.
Ništ ne prede, nikaj se ne zabi,
si so časi vu te kasne leti.
Dok den prede, na visokom nebu
zlatna zvezda na zemlicu sveti.
Što je probal ovdi z nogom stati,
doteknol se i zbilje i senje,
čuval bo vu srcu ovu vrednost
i poštuval boga i živlenje.
ELIZABETA HERCEG